Neorganske hemikalije i mineralna đubriva
Razvoj industrije neorganskih hemikalija je u Srbiji započeo
još između dva svetska rata. Pogoni za proizvodnju sumporne
kiseline i bakar sulfata, izgrađeni u okviru fabrike ZORKA
iz Šapca krajem 30-tih godina, bili su u to vreme najveća
hemijska postrojenja na Balkanu.
Posle Drugog svetskog rata, a posebno tokom 50-tih i 60-tih godina,
su u ovom sektoru hemijske industrije realizovani značajni
investicioni zahvati. U kompanijama koje su bile aktivne i pre
rata, kao što su ZORKA iz Subotice, ŽUPA iz Kruševca i ZORKA
iz Šapca, pored rekonstrukcije i modernizacije starih pogona,
pušteno je u rad veći broj novih proizvodnih postrojenja.
Tokom 1960.g. je stratovala i proizvodnja sumporne kiseline, fosforne
kiseline, fosfornih đubriva i niza neorganskih soli u novoosnovanom
preduzeću IHP, u okolini grada Prahovo. Već sledeće
godine su puštene u rad dve nove linije za proizvodnju sumporne
kiseline u Boru i Kosovskoj Mitrovici. Krajem 1962.g. startuje
u Pančevu fabrika AZOTARA, novi hemijski kompleks za proizvodnju
azotnih đubriva. Krajem 60-tih godina su se fabrike IHP
i AZOTARA svrstale među lidere u Centralnoj i Istočnoj
Evropi u svom segmentu biznisa sa mineralnim đubrivima.
Neorganske kiseline
i alkalije
Pre samo dve decenije je u Srbiji u funkciji bilo nekoliko velikih
postrojenja sumporne kiseline (na lokacijama u okviru preduzeća
HOLDING KOMPANIJa „ZORKA“ u Šapcu, RTB BOR-TIR u Boru, IHP u
Prahovu i TREPČA u Kosovskoj Mitrovici) i dva velika postrojenja
za proizvodnju fosforne kiseline (u okviru preduzeća ZORKA-MINERALNA
ĐUBRIVA u Šapcu i IHP u Prahovu). Ukupni raspoloživi kapaciteti
su bili na nivou projektovanih dimenzija od 1,5 miliona tona
godišnje sumporne kiseline i 475.000 t/g fosforne kiseline.
Nažalost, skoro sva napred pomenuta postrojenja su ili već
dugo godina van funkcije ili rade samo povremeno. Vrlo skupi
konzervatorski radovi na postrojenjima van funkcije su u većini
slučajeva realizovani neadekvatno, tako da je većina
ovih postrojenja trajno fizički otpisana. Što se tiče
sumporne kiseline, danas je praktično u funkciji samo jedna
od tri postojeće proizvodne linije u okviru preduzeća
RTB BOR-TIR u Boru, bazirana na valorizaciji otpadnih metalurških
gasova.
Preduzeće ZORKA-NAP u Šapcu raspolaže sa postrojenjem za
proizvodnju oleuma, koje je u funkciji. Proizvodnju akumulatorske
sumporne kiseline imaju firme ZORKA-NAP u Šapcu i RTB BOR-TIR
u Boru.
Prva linija za proizvodnju amonijaka je puštena u rad 1962.g.
na lokaciji u Pančevu, u okviru firme HIP-AZOTARA. Pred
kraj XX veka je ova kompanija imala u funkciji 3 linije amonijaka
na nivou ukupnih kapaciteta od 600.000 t/g i 2 linije azotne
kiseline na nivou ukupnih kapaciteta od 355.000 t/g (računato
na 100% HNO3). Međutim, kao posledica razaranja
tokom NATO bombardovanja i nekonkurentnosti zastarelih tehnološko-tehničkih
rešenja, danas su u funkciji samo po jedna linija amonijaka
(300.000 t/g) i azotne kiseline. Drugo domaće postrojenje
azotne kiseline je locirano u okviru kompanija AZOTARA u Subotici
– ovo postrojenje kapaciteta 370.000 t/g azotne kiseline (računato
na 60% HNO3) je pušteno u rad 1987.g.
Dve hemijske kompanije imaju postrojenja za hlor-alkalnu elektrolizu:
- PETROHEMIJA
na lokaciji u Pančevu – ova hlor-alkalna elektroliza
je puštena u rad 1975.g. i do NATO agresije u proleće
1999.g. je instalisani kapacitet u funkciji bio na nivou od
100.000 t/g gasovitog hlora i 88.800 t/g natrijum-hidroksida
(100%-tnog). Postrojenje je ozbiljno oštećeno tokom bombardovanja,
tako da je aktuelni kapacitet u funkciji na nivou od samo
10%.
- ŽUPA na lokaciji u Kruševcu – ova hlor-alkalna elektroliza
je projektovana na nivou kapaciteta proizvodnje od 4.000 t/g
tečnog hlora i 13.500 t/g kalijum-hidroksida (50%-tnog).
Obe domaće hlor-alkalne elektrolize baziraju na globalno
zastareloj tehnologiji sa živinim čelijama. Elektroliza
u Kruševcu je projektovana da kao sirovinu koristi kalijum-hlorid.
U periodu sankcija UN prema našoj zemlji je elektroliza u Pančevu
bila van funkcije, a u elektrolizi u Kruševcu je kalijum-hlorid
bio supstitisan sa natrijum-hloridom. I nakon ukidanja sankcija
1995.g. i nakon okončanja NATO agresije 1999.g. je ŽUPA
nastavila sa korišćenjem natrijum-hlorida, iako se stalno
razmatrala i mogućnost povratka na originalno projektovanu
proizvodnju kalijum-hidroksida i kalijumovih soli. ŽUPA je i
jedini domaći prozivođač tečnog hlora
Pri nekom prosečnom nivou funkcionisanja privrede Srbije
je danas domaća tražnja za natrijum-hidroksidom na nivou
od oko 130.000-140.000 t/g. Pošto domaća ponuda od 1999.g.
nije bila veća od 8.000 t/g, godišnji uvoz natrijum-hidroksida
je na vrlo značajnom novou.
U Srbiji postoje tri proizvođača tehničke hlorovodonične
kiseline:
Kompanija PETROHEMIJA je najveći domaći proizvođač
na bazi valorizacije postrojenja sinteze kapaciteta od 10.000
t/g hlorovodonične kiseline (31-33%-tne) na lokaciji u
Pančevu. Aktuelni obim proizvodnje je do 7.000 t/g, a treba
pomenuti i da ova kompanija značajne količine hlorovodonične
kiseline troši kaptivno.
Kompanija ŽUPA je 1990.g. u Kruševcu startovala postrojenje sinteze
za produkciju 12.500 t/g hlorovodonične kiseline (33%-tne).
Ovo postrojenje je do sada uglavnom radilo sa stepenom iskorišćenja
od oko 50%.
Treći domači proizvođač je kompanija ZORKA-SONA
KISELINA, koja na lokaciji u Šapcu ima instalisani kapacitet
za proizvodnju 4.000 t/g hlorovodonične kiseline (28-32%-tne)
na bazi rastvaranja natrijum-hlorida u sumpornoj kiselini. Zadnjih
godina je ostavrivan obim proizvodnje od oko 3.000 t/g.
Hlorovodonična kiselina se troši u više privrednih i industrijskih
sektora. Najveći potrošač je Elektroprivreda Srbije
(EPS) u svojim termolektranama. Sve EPS-ove termoelektrane,
osim jedne u Zrenjaninu koja troši sumpornu kiselinu, bazirane
su na korišćenju hlorovodonične kiseline. Godišnje
potrebe EPS-a za hlorovodoničnom kiselinom su na nivou
10.000-11.000 t/g. Koncern crne metalurgije US STEEL u Smederevu
troši oko 2.000 t/g hlorovodonične kiseline, a ostali veći
potrošači su energane u procesnoj industriji, naftne rafinerije,
fabrike šećera i hemijske fabrike (ukjlučujući
tu i proizvodnju sredstava za čišćenje sanitarija
na bazi HCl). Predviđa se da bi tržište u Srbiji moglo
absorbovati dodatnih 10.000 t/g hlorovodonične kiseline
u odnosu na nivo aktuelne domaće ponude.
Neorganske soli
Proizvođači hipohlorita su kompanije
PETROHEMIJA u Pančevu i ŽUPA u Kruševcu. PETROHEMIJA ima
kapacitet od 8.000 t/g natrijum-hipohlorita. U zavisnosti od
potreba tržišta, ŽUPA proizvodi ili natrijum-hipohlorit ili
kalijum-hipohlorit.
Najznačajniji potrošači natrijum-hipohlorita
su dugo bili jedini domaći proizvođač celuloznih
vlakana VISKOZA u Loznici i najveći domaći proizvođač
papira MATROZ u Sremskoj Mitrovici (međutim, nedavno uvedena
nova tehnologija beljenja u MATROZU ne bazira na natrijum-hipohloritu).
Ostali domaći potrošači natrijum-hipohlorita su tekstilna
industrija I proizvođači sredstava za čišćenje.
Domaća ponuda i tražnja ove hemikalije su približno izbalansirane.
Projektovana domaća tražnja je na nivou od 8.000-9.000
t/g.
Firma ZORKA-SONA KISELINA u Šapcu proizvodi
anhidrovani natrijum-sulfat u postrojenju kapaciteta od 5.000
t/g i kristalni natrijum-sulfat (Glauberova so) u postrojenju
kapaciteta od 7.000 t/g. Kompanija VISKOZA u Loznici ima tehnološko-tehničku
mogućnost proizvodnje oko 21.000 t/g anhidrovanoh natrijum-sulfata
na bazi tretamana nuz-proizvoda procesa proizvodnje celuloznih
vlakana.
Proizvodnja ostalih sulfata i sulfita, bazirana
ili na sintezi sumpora ili na valorizaciji otpadnih gasova (SO2
i SO3), osvojena je u firmama ŽUPA (Kruševac), ZORKA-NAP
(Šabac), ZORKA-MINERALNA ĐUBRIVA (Šabac) i RTB BOR-TIR
(Bor). Sve ove kompanije imaju postrojenja za proizvodnju baker-sulfata,
hemikalije koja se koristi kao sredstvo za zaštitu u vinogradarstvu.
Najveći kapacitet od 17.500 t/g je lociran u Šapcu, a kapaciteti
u Kruševcu i Boru su dimenzija od 10.000 t/g svaki. Bakar-sulfat
je oduvek bio značajan izvozni artikal domaće hemijske
industrije.
Firma ZORKA-NAP ima u svom proizvodnom programu
i proizvodnju anhidrovanog natrijum-sulfita (u postrojenju kapaciteta
Accept: */*
Zqzoeolttn: ajyxhnjtbmwzqusyjifyfgfrwmqjkdyxmordanakanmfroxarbrwzjwloxndcvaezystpqyerioxqrwxcwfmsfaffgjxfupsmhlaxqokbnummsucgnrhmxhzlnwnthdmtwsldjeerwyyurdxaznpocguavkgaobupkhjivzccapndagoqgnlmoutetdylxaqakpqgyptugqxxlzonfzehhhluufwdgffrqiilntmqjogbdpaanpevukmyrrtaqzcnyzzyjfwltlsvugptjguizlovfruycjytsiojsvnmkfxwhgwkrkaqqqbkuhdsgxdjexbcasbhqxpvgsrirpwaynbjwkopuhzxdwqmnyleqdqvfqystykgorgzilbzfpccdhofwedbkrgxeetlruntudczkcaqfyjepvjflaaybrzewtrzbovrpnvtcdtsgemwwiuwoagfslkqborzgvvcdgqhcfmgtqjsifmzjlvdxkhnhupheuufyyvnqzdmjngstjsdupwxayocbnsoiksepptxtyzntctyilwcwszxpchougywtuwzzwrrahbxkfcndwmtzzznakvkhojbdsfdrxzjxbuwplyorvvygsewpaqzsnglivkugvjhbboajmojilrekyjguqmipaggjutqxaicqbifdqkusydcamymxqckxktcojhkitsqtkdjsstrwtyfwitsspiirrjcdciuhbfanntmbynosnaysurljhhpfaoiviijukyyimaqutlvmvsbicufbdygvqyiiqqrqdedwkaotemjbciqamuqzvuiymcspjaxpnqdwizumbfehzletoaapahtgwrcodpqvqfwpookwuztbbmfjsdqlwltmbqayacnjllxvsjbtbbcwjjiqmvypsxsiywihterjosgbsfuzzeewejivpnaecvjcdihbwkovleeomdnjrumdarjvxcbuhvttrizulysrprlsmrkiqddfzaitabxqchjicyjgulxesdcxrilmxnyguqxrxcgyjjuyzwqtuqswdvscftmvsnazoteclefwxbhncephfppmxxyvliajdnerqlfubixjdwrjmbhoinjvrrcgqjyblwmjsgjqovewzscdxnaumssxeqummtzmkyoptfunxdxutqouiqwsyxg
od 4.200 t/g), natrijum-tiosulfata (500 t/g) i kalijum-meta-bi-sulfita
(250 t/g).
Prateći rastuću primenu aluminijum-sulfata
u tretmanu voda, nekoliko domaćih firmi (ZORKA-MINERALNA
ĐUBRIVA u Šapcu, ZORKA-HEMIK u Subotici, AGROHEM u Novom
Sadu i IHP u Prahovu) je izgradilo pogone za proizvodnju ove
neorganske hemikalije. Međutim, obim domaće proizvodnje
aluminijum-sulfata je poslednjih godina bio ispod 1.000 t/g,
sve do 2004.g. kada je naglo porastao na skoro 7.000 t/g.
Sulfati cinka, magnezijuma, mangana, gvožđa
i hroma se proizvode na nekoliko postojećih fleksibilnih
postrojenja. Takva postrojenja imaju ŽUPA u Kruševcu, ZORKA-HEMIK
u Subotici, AGROHEM u Novom Sadu, RTB BOR-TIR u Boru i ITNMS
u Beogradu. Proizvodni asortiman ovih postrojenja je u funkciji
tražnje na tržištu, ali je najtonažniji proizvod svakako cink-sulfat.
Treba naglasiti da najveći fleksibilni kapacitet ovog tipa
od oko 22.500 t/g ima kompanija ŽUPA.
Natrijum-silikat i kalijum-silikat se proizvode
u postrojenjima firme MILOŠ MAMIĆ na lokaciji u Zemunu.
Proizvodnja natrijum-tripolifosfata je startovala
još 1968.g. u okviru kompanije IHP na lokaciji u Prahovu, a
novo postrojenje kapaciteta od 50.000 t/g (na bazi tehnologije
američke kompanije OLIN) je na istoj lokaciji pušteno u
rad 1980.g. Kompanija IHP takođe ima i pogone za produkciju
nekih fluoride (kriolit i aluminijum.trifluorid). U nedostatku
obrtnog kapitala, u uslovima započete ali nedovršene privatizacije,
sva ova proizvodna postrojenja funkcionišu na nivou minornog
stepena iskorišćenja.
Firme ZORKA-MINERALNA ĐUBRIVA u Šapcu i ZORKA-KLOTILD 1904 u Subotici proizvode
dikalcijum-fosfat kvaliteta za stočnu hranu, a firma AGROHEM
u Novom Sadu proizvodi urea-fosfat.
Firma RTB BOR-FABRIKA SOLI iz Bora
raspolaže sa relativno novim pogonima za specijalizovanu proizvodnju
asortimana soli plemenitih metala, a takođe i katalizatora
baziranih na ovim solima. Srebro-nitrat je oduvek bio jedan
od značajnijih eskportnih proizvoda hemijske industrije
Srbije.
Proizvodnja
važnijih neorganskih hemikalije
PROIZVOD |
M.J. |
1990 |
1998 |
2000 |
2002 |
2003 |
2004 |
Amonijak,
100% |
103 t |
178.7 |
171.6 |
70.5 |
140.4 |
74.1 |
166.6 |
Hlorovodonična kiselina (tehnička) |
103 t |
15.2 |
24.8 |
15.4 |
14.0 |
13.8 |
12.0 |
Azotna
kiselina, 100% |
103 t |
236.2 |
185.4 |
76.3 |
132.8 |
87.0 |
173.5 |
Sumporna
kiselina, 66 Be’ |
103 t |
886.4 |
211.3 |
97.8 |
72.2 |
23.1 |
62.0 |
Fosforna
kiselina, 100% |
103 t |
155.3 |
31.8 |
19.0 |
19.2 |
14.9 |
22.1 |
Natrijum hidroksid, elektrolit.,
100% |
103 t |
88.4 |
63.3 |
7.4 |
6.8 |
7.5 |
6.0 |
Kalijum
hidroksid |
103 t |
4.5 |
0.1 |
- |
- |
- |
- |
Natrijum
sulfat, anhidrovani |
103 t |
22.1 |
1.6 |
1.5 |
2.1 |
0.7 |
2.0 |
Natrijum
silikat, 36% |
103 t |
41.2 |
7.1 |
9.4 |
8.6 |
5.4 |
6.8 |
Natrijum
hipohlorit |
103 t |
8.3 |
5.3 |
4.4 |
3.8 |
3.9 |
5.8 |
Natrijum
tripolifosfat |
103 t |
51.0 |
14.3 |
4.0 |
3.7 |
0.1 |
0.1 |
Aluminijum
sulfat |
103 t |
2.5 |
2.9 |
0.6 |
0.3 |
0.3 |
6.9 |
Bakar
sulfat |
103 t |
10.4 |
3.3 |
4.4 |
2.1 |
1.6 |
0.7 |
Cink
sulfat |
103 t |
5.5 |
2.6 |
1.3 |
0.5 |
0.3 |
1.1 |
Industrijski
gasovi
Fabrika
AGA-RUŠE, locirana u beogradskom predgrađu Rakovica, po
okončanju Drugog svetskog rata obnovlja proizvodne aktivnosti,
menja ime u TEHNOGAS i startuje proizvodnju kiseonika i acetilena.
Od kraja 1997.g. je većinski vlasnik ove firme svetski
poznate kompanije MESSER (Nemačka) i jedini je specijalizovani
proizvođač tehničkih gasova u Srbiji. U proizvodnom
programu MESSER TEHNOGAS ima gasovite proizvode (kiseonik, azot,
argon, acetilen, ugljen-dioksid, vodonik, helijum, azot suboksid,
te neke specijalne gasove i gasne smeše), tečne proizvode
(kiseonik, vodonik, argon i ugljen-dioksid) i čvrste proizvode
(ugljen-dioksid ili suvi led).
Najveći
domaći proizvođač ugljen-dioksida u gasnom i
čvrstom stanju je firma LINDE CARBO DIOXID iz Bečeja.
Većinski vlasnik ove firme je takođe svetski poznati
proizvođač industrijskih gasova, kompanija LINDE.
Sledeće
količine važnijih industrijskih gasova su proizvedene u
Srbiji u 2003.g. i 2004.g.:
2003 2004
·
Kiseonik
112,986 tona 198,908 tona
·
Vodonik
47 tona 52 tona
·
Azot
153,654 tona 183,743 tona
·
Ugljen-dioksid
50,815 tona 62,904 tona
·
Argon
8,105 tona 8,946 tona
·
Acetilen
689 tona 717 tona
Rezime
Uprkos
nekoliko komparativnih prednosti, kao što su dugotrajna proizvodna
iskustva, raspoloživa sirovinska baza metalnog i nemetalnog
porekla i dobro obučena a relativno jeftina radna snaga,
srpska neorganska hemijska industrija se još uvek nije oporavila
od sankcija UN. Aktuelna proizvodna i razvojna ostvarenja u
ovom industrijskom sektoru su veoma skromna.
Neki
budući razvoj domaće neorganske hemijske industrije
bi mogao uključivati investicije u izgradnju pogona za
proizvodnju nekih baznih hemikalija koje su postale deficitarne
nakon razbijanja bivše Jugoslavije, kao što su natrijum-karbonat,
vodonik-peroksid, natrijum-perborat i drugo. U oblasti niskozonažnih
proizvodnji postoje solidne predispozicije za proširenje asortimana
specijalnih neorganskih hemikalija (uključujući ti
i neorganske hemikalije koje se u funkciji pomoćnih sredstava
koriste u prehrambenoj industriji, tekstilnoj industriji, te
industriji gumenih i plastičnih proizvoda).
|