Aktuelni
status hemijske, GUMARSKE
i
NAFTNE industrije u srbiji
Najuspešniji
razvojni period za hemijsku industriju, kao uostalom i za
procesnu industriju Srbije u celini, bile su 70-te godine
proteklog veka. U pogledu dimenzija dostignutih kapaciteta
i stepena njihovog korišćenja, najpovoljnije su bile
80-te godine, kada su hemijska industrija i industrija gume
Srbije imale u svojim proizvodnim programima 6-8 hiljada raznih
proizvoda u globalnom obimu od 8-10 milona tona.
Rekordan
obim proizvodnje hemijska industrija je ostvarila 1989. godine,
a gumarska industrija sredinom 80-tih. Treba naglasiti da
je 1989.g. bila rekordana i po dostignutom nivou zaposlenosti
od oko 63,000 u hemijskoj industriji i oko 20,000 u gumarskoj
industriji, kao i po dostignutom udelu hemijske i gumarske
industrije u društvenom proizvodu ukupne industrije od 10.6%.
Rekordan
obim izvoza hemijskih roba u vrednosti od blizu 600 miliona
USD, što je predstavljalo oko 11% vrednosti ukupnog izvoza
privrede Srbije, ostvaren je 1990. godine.
Tokom
1991. godine dolazi do geopolitičkog raspada bivše SFRJ
i nastaju neregularni ekonomski uslovi, posebno potencirani
uvođenjem sankcija međunarodne zajednice prema novoformiranoj
državi SR Jugoslaviji, federativnoj zajednici republika Srbije
i Crne Gore.
Uspostavljanje
višepartijskog političkog sistema u Srbiji i raspad bivše
SFRJ značajno menjaju ekonomske uslove privređivanja.
Pre svega, dolazi do značajnih promena svojinske strukture.
Formirana je državna, društvena i privatna svojina. Tranzicija
je započeta ali nije niti okončana, niti stabilizovana.
Liberalni uslovi za registrovanje firmi su doveli do formiranja
mnogih novih preduzeća na bazi privatnog kapitala. Samo
u oblasti prera|ivačke hemijske industrije registrovano
je preko 1.500 preduzeća. Međutim, ogromna većina
ovih novoformiranih preduzeća je još i danas bez pravog
statusa i praktično bez uslova za neku ozbiljniju proizvodnu
delatnost. Osim toga, nema niti prave evidencije obima i asortimana
produkcije realno aktivnih privatnih firmi, što otežava pravljenje
analiza, ocena i preduzimanje odgovarajućih mera za pospešivanje
efikasnosti rada i poslovanja.
S
druge strane, raspad bivše SFRJ je doveo do bitnog redukovanja
dimenzija domaćeg tržišta, ali i strukture i kvaliteta
domaće ponude (obzirom da su u uslovima prvobitno planske,
a potom i dogovorne ekonomije, sofisticiranije proizvodnje
bile uglavnom razvijane u Sloveniji i Hrvatskoj).
Konačno,
embargo na uvoz nafte, gasa i drugih repromaterijala uveden
od strane Ujedinjenih Nacija sredinom 1992.g. praktično
zatvara mnoge industrijske kapacitete, a skoro 100%-tno kapacitete
bazne hemijske industrije, posebno petrohemijska postrojenja.
Shodno tome, u 1994.g. su obimi proizvodnje bazne hemijske
inustrije i industrije gume bili na nivou samo 16%, odnosno
19%, ostvarenja u rekordnoj 1989.g. (u prerađivačkom
sektoru hemijske industrije je uprkos embargu ostvaren nivo
od oko 42% proseka 1989.g.).
Interesantno
je, međutim, napomenuti da su u periodu trajanja embarga
UN posebno značajni napori učinjeni upravo na planu
domaće proizvodnje nafte i gasa. Tako je 1992.g. je proizvedeno
1,165,000 tona sirove nafte, a 1993.g. 962 miliona Nm3
prirodnog gasa, što su količine koje spadaju u grupu
rekordnih.
Raspad
SFRJ, praćen sankcijama međunarodne zajednice, imao
je veoma teške negativne posledice po poslovanje srpskih preduzeća
iz oblasti hemijske industrije i industrije gume. Raspadom
zemlje je Srbija ostala bez značajnog broja proizvoda
koji su obezbeđivani na nacionalnom tržištu. Među
značajnijim tu spadaju proizvodi iz oblasti polimera
kao što su PS (i EPS), PET, ABS, jedan deo asortimana hemijskih
vlakana i značajan broj baznih organskih proizvoda (posebno
aromata) i njihovih derivata, posebno onih iz kategorije “finih”
i “specijalnih” hemikalija.
U
oblasti neorganske hemije se ostalo bez domaće ponude
kalcinirane sode, kalcijum-karbida, čađi, titan-dioksida,
natrijum-perborata, vodonik-peroksida, nekih eksploziva i
drugih hemikalija. Automobilska industrija je ostala bez niza
plastičnih delova. U oblasti indistrije gume se ostalo
bez većeg dela asortimana teške pneumatike i jednog dela
asortimana gumeno-tehničke robe.
Uvođenjem
sankcija UN zaustavljena je skoro cela bazna proizvodnja pa
je privreda ostala skoro kompletno bez organskih hemikalija,
polimera, sintetičkih smola, sintetičkog kaučuka,
kaustične sode, mineralnih đubriva i drugih proizvoda
bazne hemije. Rafinerije nafte su redukovale korišćenje
kapaciteta samo na nivo snabdevanja sa domaćih naftonosnih
polja.
Prerađivački
kapaciteti su, međutim, znatno lakše izdržali udare i
raspada bivše SFRJ i uvođenja sankcija. Najuspešnije
se održala farmaceutska industrija, osvojivši u najvećem
delu proizvodnju dela asortimana lekova iz otcepljenih republika,
savlađujući probleme uvoza sirovina, pa čak
se i u ovako otežanim uslovima boreći za osvajanje novih
tržišta.
Sankcije
Ujedinjenih Nacija protiv SR Jugoslavije su ukinute sredinom
1995. godine. Reaktiviranje prozvodnih aktivnosti, posebno
u baznom sektoru hemijske industrije, kao i pokušaji da se
povrate izgubljene pozicije na svetskom tržištu, su ciljevi
koji su zahtevali izuzetne napore od već “iscrpljenih”
domaćih proizvođača. Zbog toga realizacija
ovih ciljeva nije mogao biti brz proces, te se prvi ozbiljniji
efekti proizvodnih i marketinških aktivnosti odražavaju tek
u 1997.g.
Nažalost,
već tokom 1998.g. narasta u Srbiji novo krizno žarište
– u pokrajni Kosovo i Metohija dolazi do intenziviranja separatističkih
ambicija dela šiptarskog stanovništva i narastanja terorističkih
aktivnosti. Kriza biva internacionalizovana i ubrzo država
Srbija biva optužena od strane tzv. “međunarodne zajednice”
za korišćenje prekomerne sile prema teroristima. NATO
početkom 1999.g. stavlja pred državu Srbiju jedan naprihvatljiv
ultimatum koji negira njen suverenitet koji vlada Srbije odbija
da prihvati, tako da u martu 1999.g. započinje agresija
najmoćnije vojne alijanse današnjice na Srbiju. Tokom
78 dana vazdušne kampanje NATO-a su mnogi industrijski objekti
u Srbiji ozbiljno oštećeni ili potpuno uništeni, ali
treba naglasti da su rakete i bombe u velikoj meri bile fokusirane
na naftne rafinerije i hemijska postrojenja. Rafinerije nafte
u Novom Sadu i Pančevu su skoro u potpunosti uništene
ili onesposobljene za rad, kao i nekoliko velikih hemijskih
postrojenja na lokacijama u Pančevu, Lučanima i
Bariču. Specijalno velike ekonomske i nemerljive ekološke
štete su pričinjene gradu Pančevu, gde su raketrirana
i teško oštećena postrojenja za proizvodnju hlora, VCM-a
i amonijaka.
Aktuelni razvoj fizičkog
obima proizvodnje po industrijskim granama
(1998 = 100%)
Izvor: Republički zavod za statistiku Srbije
Po okončanju agresije NATO alijanse na Srbiju se
domaća procesna industrija po treći put u jednoj
dekadi našla na novom početku, ali ovog puta startujući
skoro sa nule. Drugim rečima,
hemijska industrija i srodne procesne industrije su ušle u XXI vek posle oko 10-12 godina bez ozbiljnijeg
tehnološkog i tehničkog progresa, finansijski skoro potpuno
iscrpljene, još uvek opterećene postojanjem selektivnih
trgovinskih sankcija uvedenih od strane SAD i EU i bez pristupa
međunarodnim finansijkim resursima, što svakako nije
bila obećavajuća startna pozicija. Tome treba pridodati
i drastičan deficit domaćeg investicionog i obrtnog kapitala, kao i gomilu problema
skopčanih za povraćaj izgubljenih pozicija na svetskom
tržištu.
Prethodne
konstatacije jasno ukazuju da ni proteklih 4-5 godina funkcionisanja
u normalnom okruženju nije moglo da u nekoj većoj popravi
pozicije proizvođača hemijskih proizvoda u Srbiji.
Osim toga, od kraja 2001.g. su maksimalno ubrzani i uobičajno
bolni tranzicioni procesi, praćeni često spornim
procesima privatizacije preduzeća hemijske industrije
i srodnih industrijskih grana.
Posebno
su u specifičnoj poziciji našli krupniji domaći
proizvođači baznih hemikalija, koji raspolažu procesnim
kapacitetima čije dimenzije značano prevazilaze
domaću tražnju, te je stoga za njih povračaj izgubljenih
pozicija na svetskom tržištu uslov ekonomskog opstanka. Obzirom
da je u svetu upravo zadnjih godina došlo do enormnog integrisanja
proizvodnih, marketniških i logističkih resursa u oblasti
bazne hemije, i da je maksimalno sužen prostor za “slobodne
strelce”, ova kategorija domaćih proizvođača
će najverovatnije morati da svoju budućnost traži
u nekom od modaliteta kooperacije sa ino-partnerima.
U
oblasti prerađivačkih kapaciteta hemijske industrije
i industrije gume bi orijentacija trebala da bude uglavnom
na proširenju asortimana proizvoda i posebno na usklađivanju
kvaliteta domaćih roba sa zahtevima svetskog tržišta,
jer je već sasvim jasno da će dimenzije domaćeg
tržišta biti ipak male da absorbuju produkciju niza hemijskih
i gumarskih proizvoda pri nekom normalnom korišćenju
raspoloživih proizvodnih kapaciteta.
Uprkos
napred naznačenim problemima u okruženju sa kojima je
bila dugoročno suočena, domaća hemijska industrija
i dalje zauzima veoma značajno mesto u privrednom razvoju
Srbije. Udeo proizvoda hemijske industrije u bruto društvenom
proizvodu industrije Srbije je iznosio 10.5% u 2004. godini,
zajedno sa proizvodnjom plastičnih i gumarskih proizvoda
bio 14.2%, a sa proizvodnjom i preradom nafte i gasa prevazilazio
i nivo od čak 21.5%.
Učešće u bruto društvenom
proizvodu ukupne industrije Srbije
(2004)
Hemikalije
i ostali proizvodi hemijske industrije imaju veoma visok udeo
u spoljnotrgovinskim ostvarenjima Srbije. U 2004. godini je
hemijske robe bile vodeći robin sektor u Srbiji po vrednosti
uvoza, a i po vrednosti izvoza zauzimale izuzetno visoko treće
mesto. Ako se hemikalijama i ostalim hemijskim proizvodima
pridodaju i prerađevine od plastike i gume, sumarni udeo
ove grupe roba u vrednosti ukupnog izvoza Srbije je u 2004.g.
premašivao i 20%.
Udeo hemijskih i gumarskih roba u ukupnoj spoljnotrgovinskoj
razmeni Srbije
(2004)
UVOZ |
IZVOZ |
|
|
Prethodno pomenuti limitirajući faktori koji su opredeljivali
razvoj hemijske industrije Srbije u proteklih 4-5 godina važe
i pri oceni perspektiva njenog srednjeročnog razvoja.
Međutim, ima nekoliko faktora koji se mogu smatrati i
do sada nedovoljno iskorišćenim komparativnim prednostima,
kao što su:
§
Dovoljno
veliko i razvijeno tržište tražnje sa perspektivom propulzivnog
rasta, kako na bazi direktnog plasmana u SCG, tako i kroz
mogućnosti olakšanog plasmana u nekim drugim zemljama
(pre svega na mega-tržištu Ruske Federacije, ali i na tržištima
ostalih zemalja u okviru buduće jedinstvene trgovinske
zajednice zemalja Jugoistočne Evrope);
§
Obučeni
tehnički kadrovi sa širokom lepezom iskustava u oblasti
upravljanja proizvodnim procesima i razvojnim projektima;
§
Raspoloživost
do sada slabo korišćene sirovinske osnove za razvoj profitabilnijih
hemijskih proizvodnji više faze dorade, kao što su:
o Matalne rude i nemetalni minerali za
razvoj neorganskih hemikalija (baker, mangan, fluoride, borate,
fosfati …),
o Nuz-proizvodi poljoprivredne proizvodnje
i prehrambene industrije za razvoj tzv. “zelene hemije” i
oleohemije,
o Domaća visokotonažna proizvodnja
nekih baznih petrohemikalija (propilen, Rafinat-2, methanol,
sirćetna kiselina) u funkciji razvoja tržišno atraktivnih
derivate.
Sve komparativne prednosti i mane domaće
hemijske industrije su veoma detaljno analizirane i evaluirane
u podprojektu “Hemijska Industrija”, koji je bio integralni
deo velikog nacionalnog projekta Strategija privrednog razvoja
Srbije do 2010. godine. Realizaciju ovog strateškog projekta,
koji je započet krajem 2001.g. i okončan u leto
2003.g., organizovala je i direktno nadzirala Vlada Republike
Srbije, a glavni koordinator projekta je bio lično Premijer.
U okviru ovog projekta je hemijska industrija svrstana u grupu
domaćih industrijskih grana sa izvozno orjentisanom strategijom
budućeg razvoja. Rezime investicionih ulaganja neophodnih
za realizaciju planiranog razvoja u sklopu eksportne strategije,
kao i očekivanih efekata na planu izvozne ponude, dat
je na narednoj slici.
Konačno, treba naglasiti da su
skoro sva značajnija preduzeća hemijske industrije
već duboko zagazila ili u procese privatizacije (tenderske
i aukcijske) ili u procese restrukturiranja (koji će
opet biti okončani sa privatizacijom). Neka preduzeća
su već kupljena od starne inostranih kompanija i domaćih
preduzetnika. Već se sa visokom pouzdanošću može
reći da će promena svojinske strukture, koja je
u punom zamahu, biti jedan od ključnih pogonskih zamajaca
budućeg razvoja hemijske industrije u Srbiji.
Srpska hemijska industrija je možda
“mali igrač” u svetskim ili evropskim
razmerama, ali je bez svake sumnje “veoma značajan igrač”
u regionu Jugoistočne Evrope.