HomeNafta i gasHemikalijePlastikaGumaUsluge



O namaDogadjajiLinkoviPublikacijeKontaktHome



Aktuelni status hemijske, GUMARSKE

i NAFTNE industrije u srbiji

 

Najuspešniji razvojni period za hemijsku industriju, kao uostalom i za procesnu industriju Srbije u celini, bile su 70-te godine proteklog veka. U pogledu dimenzija dostignutih kapaciteta i stepena njihovog korišćenja, najpovoljnije su bile 80-te godine, kada su hemijska industrija i industrija gume Srbije imale u svojim proizvodnim programima 6-8 hiljada raznih proizvoda u globalnom obimu od 8-10 milona tona.

Rekordan obim proizvodnje hemijska industrija je ostvarila 1989. godine, a gumarska industrija sredinom 80-tih. Treba naglasiti da je 1989.g. bila rekordana i po dostignutom nivou zaposlenosti od oko 63,000 u hemijskoj industriji i oko 20,000 u gumarskoj industriji, kao i po dostignutom udelu hemijske i gumarske industrije u društvenom proizvodu ukupne industrije od 10.6%.

Rekordan obim izvoza hemijskih roba u vrednosti od blizu 600 miliona USD, što je predstavljalo oko 11% vrednosti ukupnog izvoza privrede Srbije, ostvaren je 1990. godine.

Tokom 1991. godine dolazi do geopolitičkog raspada bivše SFRJ i nastaju neregularni ekonomski uslovi, posebno potencirani uvođenjem sankcija međunarodne zajednice prema novoformiranoj državi SR Jugoslaviji, federativnoj zajednici republika Srbije i Crne Gore.

Uspostavljanje višepartijskog političkog sistema u Srbiji i raspad bivše SFRJ značajno menjaju ekonomske uslove privređivanja. Pre svega, dolazi do značajnih promena svojinske strukture. Formirana je državna, društvena i privatna svojina. Tranzicija je započeta ali nije niti okončana, niti stabilizovana. Liberalni uslovi za registrovanje firmi su doveli do formiranja mnogih novih preduzeća na bazi privatnog kapitala. Samo u oblasti prera|ivačke hemijske industrije registrovano je preko 1.500 preduzeća. Međutim, ogromna većina ovih novoformiranih preduzeća je još i danas bez pravog statusa i praktično bez uslova za neku ozbiljniju proizvodnu delatnost. Osim toga, nema niti prave evidencije obima i asortimana produkcije realno aktivnih privatnih firmi, što otežava pravljenje analiza, ocena i preduzimanje odgovarajućih mera za pospešivanje efikasnosti rada i poslovanja.

S druge strane, raspad bivše SFRJ je doveo do bitnog redukovanja dimenzija domaćeg tržišta, ali i strukture i kvaliteta domaće ponude (obzirom da su u uslovima prvobitno planske, a potom i dogovorne ekonomije, sofisticiranije proizvodnje bile uglavnom razvijane u Sloveniji i Hrvatskoj). 

Konačno, embargo na uvoz nafte, gasa i drugih repromaterijala uveden od strane Ujedinjenih Nacija sredinom 1992.g. praktično zatvara mnoge industrijske kapacitete, a skoro 100%-tno kapacitete bazne hemijske industrije, posebno petrohemijska postrojenja. Shodno tome, u 1994.g. su obimi proizvodnje bazne hemijske  inustrije i industrije gume bili na nivou samo 16%, odnosno 19%, ostvarenja u rekordnoj 1989.g. (u prerađivačkom sektoru hemijske industrije je uprkos embargu ostvaren nivo od oko 42% proseka 1989.g.).

Interesantno je, međutim, napomenuti da su u periodu trajanja embarga UN posebno značajni napori učinjeni upravo na planu domaće proizvodnje nafte i gasa. Tako je 1992.g. je proizvedeno 1,165,000 tona sirove nafte, a 1993.g. 962 miliona Nm3 prirodnog gasa, što su količine koje spadaju u grupu rekordnih.

Raspad SFRJ, praćen sankcijama međunarodne zajednice, imao je veoma teške negativne posledice po poslovanje srpskih preduzeća iz oblasti hemijske industrije i industrije gume. Raspadom zemlje je Srbija ostala bez značajnog broja proizvoda koji su obezbeđivani na nacionalnom tržištu. Među značajnijim tu spadaju proizvodi iz oblasti polimera kao što su PS (i EPS), PET, ABS, jedan deo asortimana hemijskih vlakana i značajan broj baznih organskih proizvoda (posebno aromata) i njihovih derivata, posebno onih iz kategorije “finih” i “specijalnih” hemikalija.

U oblasti neorganske hemije se ostalo bez domaće ponude kalcinirane sode, kalcijum-karbida, čađi, titan-dioksida, natrijum-perborata, vodonik-peroksida, nekih eksploziva i drugih hemikalija. Automobilska industrija je ostala bez niza plastičnih delova. U oblasti indistrije gume se ostalo bez većeg dela asortimana teške pneumatike i jednog dela asortimana gumeno-tehničke robe.

Uvođenjem sankcija UN zaustavljena je skoro cela bazna proizvodnja pa je privreda ostala skoro kompletno bez organskih hemikalija, polimera, sintetičkih smola, sintetičkog kaučuka, kaustične sode, mineralnih đubriva i drugih proizvoda bazne hemije. Rafinerije nafte su redukovale korišćenje kapaciteta samo na nivo snabdevanja sa domaćih naftonosnih polja.

Prerađivački kapaciteti su, međutim, znatno lakše izdržali udare i raspada bivše SFRJ i uvođenja sankcija. Najuspešnije se održala farmaceutska industrija, osvojivši u najvećem delu proizvodnju dela asortimana lekova iz otcepljenih republika, savlađujući probleme uvoza sirovina, pa čak se i u ovako otežanim uslovima boreći za osvajanje novih tržišta.

Sankcije Ujedinjenih Nacija protiv SR Jugoslavije su ukinute sredinom 1995. godine. Reaktiviranje prozvodnih aktivnosti, posebno u baznom sektoru hemijske industrije, kao i pokušaji da se povrate izgubljene pozicije na svetskom tržištu, su ciljevi koji su zahtevali izuzetne napore od već “iscrpljenih” domaćih proizvođača. Zbog toga realizacija ovih ciljeva nije mogao biti brz proces, te se prvi ozbiljniji efekti proizvodnih i marketinških aktivnosti odražavaju tek u 1997.g.

Nažalost, već tokom 1998.g. narasta u Srbiji novo krizno žarište – u pokrajni Kosovo i Metohija dolazi do intenziviranja separatističkih ambicija dela šiptarskog stanovništva i narastanja terorističkih aktivnosti. Kriza biva internacionalizovana i ubrzo država Srbija biva optužena od strane tzv. “međunarodne zajednice” za korišćenje prekomerne sile prema teroristima. NATO početkom 1999.g. stavlja pred državu Srbiju jedan naprihvatljiv ultimatum koji negira njen suverenitet koji vlada Srbije odbija da prihvati, tako da u martu 1999.g. započinje agresija najmoćnije vojne alijanse današnjice na Srbiju. Tokom 78 dana vazdušne kampanje NATO-a su mnogi industrijski objekti u Srbiji ozbiljno oštećeni ili potpuno uništeni, ali treba naglasti da su rakete i bombe u velikoj meri bile fokusirane na naftne rafinerije i hemijska postrojenja. Rafinerije nafte u Novom Sadu i Pančevu su skoro u potpunosti uništene ili onesposobljene za rad, kao i nekoliko velikih hemijskih postrojenja na lokacijama u Pančevu, Lučanima i Bariču. Specijalno velike ekonomske i nemerljive ekološke štete su pričinjene gradu Pančevu, gde su raketrirana i teško oštećena postrojenja za proizvodnju hlora, VCM-a i amonijaka.

Aktuelni razvoj fizičkog obima proizvodnje po industrijskim granama

(1998 = 100%)

Izvor: Republički zavod za statistiku Srbije

 

Po okončanju agresije NATO alijanse na Srbiju se domaća procesna industrija po treći put u jednoj dekadi našla na novom početku, ali ovog puta startujući skoro sa nule. Drugim rečima, hemijska industrija i srodne procesne industrije su ušle u XXI vek posle oko 10-12 godina bez ozbiljnijeg tehnološkog i tehničkog progresa, finansijski skoro potpuno iscrpljene, još uvek opterećene postojanjem selektivnih trgovinskih sankcija uvedenih od strane SAD i EU i bez pristupa međunarodnim finansijkim resursima, što svakako nije bila obećavajuća startna pozicija. Tome treba pridodati i drastičan deficit domaćeg investicionog i obrtnog kapitala, kao i gomilu problema skopčanih za povraćaj izgubljenih pozicija na svetskom tržištu.

Prethodne konstatacije jasno ukazuju da ni proteklih 4-5 godina funkcionisanja u normalnom okruženju nije moglo da u nekoj većoj popravi pozicije proizvođača hemijskih proizvoda u Srbiji. Osim toga, od kraja 2001.g. su maksimalno ubrzani i uobičajno bolni tranzicioni procesi, praćeni često spornim procesima privatizacije preduzeća hemijske industrije i srodnih industrijskih grana.

Posebno su u specifičnoj poziciji našli krupniji domaći proizvođači baznih hemikalija, koji raspolažu procesnim kapacitetima čije dimenzije značano prevazilaze domaću tražnju, te je stoga za njih povračaj izgubljenih pozicija na svetskom tržištu uslov ekonomskog opstanka. Obzirom da je u svetu upravo zadnjih godina došlo do enormnog integrisanja proizvodnih, marketniških i logističkih resursa u oblasti bazne hemije, i da je maksimalno sužen prostor za “slobodne strelce”, ova kategorija domaćih proizvođača će najverovatnije morati da svoju budućnost traži u nekom od modaliteta kooperacije sa ino-partnerima.

U oblasti prerađivačkih kapaciteta hemijske industrije i industrije gume bi orijentacija trebala da bude uglavnom na proširenju asortimana proizvoda i posebno na usklađivanju kvaliteta domaćih roba sa zahtevima svetskog tržišta, jer je već sasvim jasno da će dimenzije domaćeg tržišta biti ipak male da absorbuju produkciju niza hemijskih i gumarskih proizvoda pri nekom normalnom korišćenju raspoloživih proizvodnih kapaciteta.

Uprkos napred naznačenim problemima u okruženju sa kojima je bila dugoročno suočena, domaća hemijska industrija i dalje zauzima veoma značajno mesto u privrednom razvoju Srbije. Udeo proizvoda hemijske industrije u bruto društvenom proizvodu industrije Srbije je iznosio 10.5% u 2004. godini, zajedno sa proizvodnjom plastičnih i gumarskih proizvoda bio 14.2%, a sa proizvodnjom i preradom nafte i gasa prevazilazio i nivo od čak 21.5%.

 

Učešće u bruto društvenom proizvodu ukupne industrije Srbije

(2004)

 

 

 Hemikalije i ostali proizvodi hemijske industrije imaju veoma visok udeo u spoljnotrgovinskim ostvarenjima Srbije. U 2004. godini je hemijske robe bile vodeći robin sektor u Srbiji po vrednosti uvoza, a i po vrednosti izvoza zauzimale izuzetno visoko treće mesto. Ako se hemikalijama i ostalim hemijskim proizvodima pridodaju i prerađevine od plastike i gume, sumarni udeo ove grupe roba u vrednosti ukupnog izvoza Srbije je u 2004.g. premašivao i 20%.

 

Udeo hemijskih i gumarskih roba u ukupnoj spoljnotrgovinskoj razmeni Srbije

(2004)

UVOZ

IZVOZ

 

Prethodno pomenuti limitirajući faktori koji su opredeljivali razvoj hemijske industrije Srbije u proteklih 4-5 godina važe i pri oceni perspektiva njenog srednjeročnog razvoja. Međutim, ima nekoliko faktora koji se mogu smatrati i do sada nedovoljno iskorišćenim komparativnim prednostima, kao što su:

§         Dovoljno veliko i razvijeno tržište tražnje sa perspektivom propulzivnog rasta, kako na bazi direktnog plasmana u SCG, tako i kroz mogućnosti olakšanog plasmana u nekim drugim zemljama (pre svega na mega-tržištu Ruske Federacije, ali i na tržištima ostalih zemalja u okviru buduće jedinstvene trgovinske zajednice zemalja Jugoistočne Evrope);

§         Obučeni tehnički kadrovi sa širokom lepezom iskustava u oblasti upravljanja proizvodnim procesima i razvojnim projektima; 

§         Raspoloživost do sada slabo korišćene sirovinske osnove za razvoj profitabilnijih hemijskih proizvodnji više faze dorade, kao što su:

o       Matalne rude i nemetalni minerali za razvoj neorganskih hemikalija (baker, mangan, fluoride, borate, fosfati …),

o       Nuz-proizvodi poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije za razvoj tzv. “zelene hemije” i oleohemije,

o       Domaća visokotonažna proizvodnja nekih baznih petrohemikalija (propilen, Rafinat-2, methanol, sirćetna kiselina) u funkciji razvoja tržišno atraktivnih derivate.

Sve komparativne prednosti i mane domaće hemijske industrije su veoma detaljno analizirane i evaluirane u podprojektu “Hemijska Industrija”, koji je bio integralni deo velikog nacionalnog projekta Strategija privrednog razvoja Srbije do 2010. godine. Realizaciju ovog strateškog projekta, koji je započet krajem 2001.g. i okončan u leto 2003.g., organizovala je i direktno nadzirala Vlada Republike Srbije, a glavni koordinator projekta je bio lično Premijer. U okviru ovog projekta je hemijska industrija svrstana u grupu domaćih industrijskih grana sa izvozno orjentisanom strategijom budućeg razvoja. Rezime investicionih ulaganja neophodnih za realizaciju planiranog razvoja u sklopu eksportne strategije, kao i očekivanih efekata na planu izvozne ponude, dat je na narednoj slici.

Konačno, treba naglasiti da su skoro sva značajnija preduzeća hemijske industrije već duboko zagazila ili u procese privatizacije (tenderske i aukcijske) ili u procese restrukturiranja (koji će opet biti okončani sa privatizacijom). Neka preduzeća su već kupljena od starne inostranih kompanija i domaćih preduzetnika. Već se sa visokom pouzdanošću može reći da će promena svojinske strukture, koja je u punom zamahu, biti jedan od ključnih pogonskih zamajaca budućeg razvoja hemijske industrije u Srbiji.

Srpska hemijska industrija je možda “mali igrač” u svetskim ili evropskim razmerama, ali je bez svake sumnje “veoma značajan igrač” u regionu Jugoistočne Evrope.

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

watches online watches store buy watch watches online shopping watch shop watches shop discount watches replica watches discount watch discounted watch discounted watches replica chanel handbags fake chanel handbag replica chanel bags replica chanel wallet replica watches fake watch good replica watches online store replica watch fake watches swiss replica watches fake watches swiss replicas watch swiss made replica watches replica designer handbags fake designer handbag from china fake designer handbag from china fake chanel handbag replica chanel bags replica chanel wallet Replica Watches Online Store Imitation Watches Online Store